ISTORIJA ŠIJACUA

Rane škole Šijacua

Šijacu potiče iz drevnih kinesko/japanskih tehnika, Do-In (samo-masaža) i Anmo ili Mo masaža (ili Anma u Japanu, a moderna kineska masaža se zove Tui Na). Zasnovana je na tradicionalnoj orijentalnoj medicini sa svom svojom holističkom dubinom analize i fokusira se na energetski sistem osobe za procenu njenog stanja.

Savremeni razvoj Šijatsua kako se danas preoznaje u jednoj prepoznatljivoj (praktičnoj) formi, počeo je početkom 20. veka u Japanu. Termin 'Shiatsu' prvi je upotrebio Tamai Tempaku u pokušaju da pruži neki naučni kredibilitet i da razlikuje Šijacu od drugih oblika orijentalnog bodyworka.

Posle Tampakua, Šiatsu se razvio u dva pravca. Jedan od Tampakuovih studenata bio je Tokujiro Namikoši (1905-2000), koji je takođe studirao i zapadnu medicinu. On je pozapadnjačio Šiatsu koristeći neuro-mišićnu terminologiju i uklanjajući reference na orijentalnu medicinu. Namikoši Šijatsu je i danas popularan u SAD.

Šizuto Masunaga
(1925-1976), koji je imao pozadinu psihologije, razvio je danas Zen Šijatsu, glavni stil Šiatsua koji se praktikuje u Velikoj Britaniji i Evropi. U Zen Šijatsu stav uma, svest i fokus praktikanta je važan faktor u lečenju. 

Mnogi rani japanski shiatsu praktikanti razvili su svoj stil, a neki, kao što su Tokujiro Namikoshi i Shizuto Masunaga, osnovali su Shiatsu škole u Japanu koje su pomogle u uspostavljanju Shiatsua kao terapije.

Dalji razvoj Šijatsu terapije. Pojava novih Šijatsu stilova .

Od smrti Namikošija i Masunage, Šiatsu je nastavio da se razvija. U proteklih nekoliko godina vodeći praktičari su razvili sopstvene stilove zasnovane na shvatanjima i uvidima koje su stekli kroz sopstveno iskustvo.

Neki se koncentrišu na akupresurne (tsubo) tačke (kao u Namikošijevoj školi), dok drugi naglašavaju opštiji rad na telu tj. duž meridijana (puteva energije) kako bi uticali na ki koji teče u njima (kao u Zen Šijacu školi). Takođe, neki stilovi naglašavaju dijagnostičke sisteme, kao što je sistem pet elemenata ili makrobiotički pristup koji uvodi ideju da hrana ima sopstvenu živu energiju ili či i da će, kada se jede, promeniti način na koji či teče u osobi. Međutim, svi su zasnovani na tradicionalnoj kineskoj medicini.

To je dovelo donovih stilova Shiatu-a kao što su Ohashiatsua, Tao Shiatsua, Quantum Shiatsua, Healing Shiatsu, Movement Shiatsu, Hara Shiatsu, Water Shiatsu (Watsu), itd. Međutim, ovi noviji stilovi i dalje su više ili manje zasnovani na teorijama i praksama Masunage ili Namikošija.

Teorija koja stoji iza dijagnoze i lečenja u Šijatsuu, odnosi se direktno na drevne taoističke i sl. filozofske koncepte u vezi sa prirodom postojanja, koji su činili osnovu za nauku, umetnost, politiku i religiju u Kini više od dve hiljade godina. To su složeni filozofsko-kosmilčki koncepti koji zahvataju Cikluse godišnjih doba, uticaj nebeskih tela na Zemlju, kruženje 5 elemenata, smena yin-yang meridijana, i na kraju zamršeni odnosi između svih prirodnih događaja i njihovog uticaja na ljudski život, zdravlje i nečiji ki unutar ljudskog tela i uma. Sve je to u Šijatsuu posmatrano u odnosu na praksu (terapiju šijacuom), ili dijagnozu procesa lečenja.